Ja kući, a on izašao vani. Kad je krenuo kući nazove me i tu se mi nešto zakačimo, posvađamo i on prekine razgovor. 20 minuta kasnije mi pošalje poruku da dođem na to i to mjesto i ništa ne pitam.
Ja dolazim tamo, on sjedi pokraj auta razbijenog totalka, plače i govori mi: nikad više da si nismo dozvolili da se posvađamo i dovedemo u pitanje jedno od naših života.
Da mu se tu noć nešto dogodilo, nikad si ne bih oprostila. Ali sve u svemu, nakon tog događaja se puno bolje slažemo, ne svađamo uopće i cijenimo jedno drugo. Mislim da nam je to Bog poslao upozorenje samo...
0 komentari